Uopće me ne čudi niti može razočarati tip poput Boatenga. Neki će reći njegova subkultura, stil, ovo-ono... To je u cijeloj priči skoro pa nebitno ili sitno vrijedno spomena kad govorimo o nogometu.
Nije on jedini, takvih ima ajme i to više nije zaštitni znak Engleza, Brazilaca i još nekih Latinoamerikanaca kao što je bilo kroz prošlost, već se to zadnjih 15-ak godina javilo i u zemljama srednje i zapadne Europe, općenito globalno.
Nogometaš je doslovno komad mesa, sirovina, roba, alat... Kao takvi i ne mogu ti igrači više živce uznemiravati, oni doslovno ti otupljuju emocije i pretvaraju sport u rang kazališta i cirkusa.
Neka radi što hoće, ionako u 2 tjedna zaradi više nego što ću ja za cijeli život po trenutnoj situaciji. Može mu se sve, a jedino što mu je stvarno stalo na duge staze je da ima dobru reputaciju kao javna osoba, celebrity status i status na društvenim mrežama jer tako može odgajati nove i mlade naraštaje na takav ili sličan način. Sve ostalo Boateng i svi igrači koji tako funkcioniraju mogu preživjeti baš sve.
Mi čak i da ovaj okršaj s Jugendmundom izgubimo, opet smo u igri za naslov jer zdrava logika kaže kako mi možemo biti loši i užasni koliko god hoćemo, drugi klubovi uvijek se mogu pobrinuti da nas ne izbace iz igre za naslov do predzadnjeg ili zadnjeg kola.
Sjetite se samo Klinsmanna i epskog promašaja od sezone 2008./2009. Wolfsburg je tada tijesno došao do naslova s +2 ispred Bayerna nakon 34 odigrana kola i 69 osvojenih bodova.
